"Bio sam oduševljen onim što sam vidio, a svaki astronom s kojim sam podijelio podatke osjećao se isto"
Tijekom rutinske pretrage neba u potrazi za znakovima smirivanja zvijezda znanstvenici su naišli na neobičan signal koji dolazi iz dubina naše galaksije. Jedan od promatranih zvjezdanih "leševa", bijeli patuljak udaljen više od 1000 svjetlosnih godina od Zemlje, koji se svakih 15 minuta okrene oko svoje osi, imao je vrlo neobičan izgled, s dva lica.
Promatrajući ovo nebesko tijelo znanstvenici su shvatili da je površina njegovih polovica sastavljena od različitih elemenata. Na jednoj polovici znanstvenici su detektirali vodik kao dominantan element, a na drugoj helij.
"Bila sam oduševljena onime što sam vidjela, kao i svaki astronom s kojim sam podijelila podatke", kaže Ilaria Caiazzo s Kalifornijskog instituta za tehnologiju i članica tima koji je došao do ovog otkrića, za što kaže da je "potpuno neočekivano" . Tim znanstvenika čak je ovom bijelom patuljku dao nadimak nazvavši ga Janus po rimskom bogu s dva lica.
Iako je prisutnost helija i vodika karakteristična za sastav bijelih patuljaka ovo je prvi put da su astronomi pronašli tijelo koje ima tako jasno razdvajanje elemenata. "Kada sam pogledao Janusov spektar odmah sam shvatio da gledam nešto drugo", kaže Caiazzo, dodajući da postoje dvije teorije zašto je ovaj bijeli patuljak toliko neobičan.
Prva teorija je da je Janus opažen u posebnoj fazi kada teži elementi, poput helija, tonu na dno, a lakši, poput vodika izranjaju na površinu. Iako je ova faza u životu zvijezde nešto o čemu znanstvenici teoretiziraju, to do sada nije dokazano.
Kako su magnetska polja ključna za to koliko će helija ili olova biti prisutno na površini bijelog patuljka, druga teorija je da Janus ima asimetrična magnetska polja, što znači da je magnetsko polje na jednoj strani jače od druge.
Znanstvenici još uvijek nemaju objašnjenje, ali se nadaju da će u potrazi za svemirom naići na još jednu zvijezdu s dva lica, čije bi karakteristike slične Janusu mogle kriti odgovor.