Prije 42 godine Sony je predstavio svoj Walkman – prijenosni kasetofon omogućio je da se glazba sluša na bilo kojem mjestu
Glazba u pokretu je kroz 42 godine doživjela velike promjene – od prvog Sony Walkmana do današnjih malenih TWS slušalica koje se jedva vide u ušima. Prvi Walkman oslobodio je okova sve ljubitelje glazbe koji su svoju omiljenu kolekciju mogli ponijeti sa sobom. Ne samo kod kuće nego i dok se šeću, voze bicikl, voze u tramvaju, sjede na poslu ili čekaju u čekaonici.
Neki su na Sonyjev Walkman gledali kao na „moćan simbol antisocijalne elektroničke budućnosti", a bili su i "zabrinuti za sudbinu čovječanstva".
40-ak godina kasnije ljudi su navikli slušati glazbu kroz podcastove, streamati glazbu iz baza koje imaju desetke milijuna pjesama. Kao što se nekada smatralo da je slušanje glazbe u pokretu, sa slušalicama u ušima, nedruštveno, opasno i neugodno, tako se i na današnju glazbu gleda na sličan način. Prvenstveno se to odnosi na inovacije poput Appleovih AirPods slušalica, a koje kritičari nisu dobro prihvatili.
Zahvaljujući pametnim telefonima, streaming uslugama i bežičnim slušalicama, glazba je sada prenosivija no ikad prije. Grafikon prikazuje nekoliko prekretnica na putovanju koje je započelo s prvim Walkmanom 1979. godine.
Izvor: StatistaKako i gdje ljudi slušaju glazbu? Anketa provedena na 19.000 konzumenata glazbe u 18 zemalja svijeta pokazuje da su potrošači naviknuti glazbu slušati tijekom cijelog dana. Bez obzira jesu li kod kuće, na poslu ili negdje između.
U automobilu tijekom vožnje 66 posto ljudi sluša glazbu. Dok se odmaraju i relaksiraju kod kuće čini to 63 posto njih. Dok putuju na posao ili školu i fakultet glazbu sluša 54 posto ispitanih. Isti postotak to čini dok kuha kod kuće ili čiste.
Za vrijeme rada na poslu glazbu sluša 40 posto, isto toliko i dok učenici i studenti uče, a 36 posto ispitanih za vrijeme posjete teretani ne može bez glazbe. I na koncertima i festivalima se sluša glazba kroz slušalice (36 posto), a 19 posto ispitanih u krevet ne ide bez svoje omiljene glazbe.
Izvor: Antonio Guillen Fernández / Panthermedia / Profimedia