Sredinom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća pojavile su se prve verzije softvera za prepoznavanje lica, a sredinom devedesetih postojalo je više od 20 različitih sustava
Sredinom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća pojavile su se prve verzije softvera za prepoznavanje lica, a sredinom devedesetih postojalo je više od 20 različitih sustava
U situacijama u kojima mi prepoznajemo poznato lice, tehnologija za prepoznavanje lica vidi skup nekakvih podataka. Te podatke sustav čuva u bazi i pristupa im po potrebi. Postoji čitav standard (ISO 19794-5) koji definira na koji se način ovi podaci prikupljaju, prenose i čuvaju kada je u pitanju prepoznavanje lica.
Pored fizičkih karakteristika i boje kože koji su specifični, svako lice ima jedinstvenu kombinaciju strukture kostiju lubanje, manju ili veću izraženost mišića i kapilara, pigmentaciju, različitu teksturu kože itd. Faceprint kao skup karakteristika lica predstavlja novi način za biometrijsku identifikaciju svakog od nas.
Kada sustav za prepoznavanje lica skenira osobu, u stanju ju je veoma precizno prepoznati na osnovu očitanih facijalnih karakteristika. Čak i blizanac nije identična kopija onog drugog već postoji puno neprimjetnih razlika među njima koje umjetna inteligencija iza ove tehnologije može lako prepoznati te detektirati koji je od blizanaca počinio krivično djelo.
Za šta se koristi i koja je primjena tehnologije za prepoznavanje lica?
Danas ovu tehnologiju ne koriste samo državna tijela u cilju održavanja javnog reda već postoji čitav niz potencijalnih primjena u komercijalne i privatne svrhe. Fotografije lica polovice punoljetnih Amerikanaca nalaze se u bazama podataka za prepoznavanje lica i ukoliko postoji potreba državne agencije za sigurnost i provedbu zakona (policija, tužilaštvo, FBI, CIA itd.) mogu ih pretraživati i pristupati podacima.
Slično je i u Kini gdje policija na ovaj način ima mogućnost automatskog praćenja i prepoznavanja više od 700 milijna Kineza starijih od 16 godina kroz sustav javnog video nadzora. Pored javnih kamera, sigurnosne kamere se nalaze na svim aerodromima, željezničkim kolodvorima i postajama, autocestama, trgovima itd.
Kineska policija je otišla korak dalje pa uz pomoć ove tehnologije i umjetne inteligencije može predvidjeti da će se na nekoj lokaciji dogoditi krivično djelo i na vrijeme ga spriječiti. Sumnjive aktivnosti osobe ili više njih koje imaju dosje i kriminalnu prošlost drže kinesku policiju na stalnom oprezu.
Pored Kine i SAD-a, i brojne druge države poput Velike Britanije, Njemačke, Ujedinjenih Arapskih Emirata uz pomoć ove tehnologije uspješno hvataju prijestupnike. Pogledajte primjenu ove tehnologije - policija Abu Dabija hvata prestupnika u Ferrariju:
Iako nisu bile održane, Olimpijske igre 2020 u Tokiju su trebale koristiti "NeoFace" sustav za prepoznavanje lica, kreiran od kompanija NEC i Intel. NeoFace je bio planiran za identifikaciju 300.000 ljudi na igrama, uključujući sportaše, volontere, medije i ostalo osoblje te bi se uz pomoć njega osigurao brži protok ljudi i viši nivo sigurnosti za pristup smještaju i sportskim objektima.
Neke kompanije koriste ovu tehnologiju kako bi svojim zaposlenima omogućili pristup službenim prostorijama. Na ovaj način nije moguće iskoristiti tuđu karticu za ulaz i neovlašteno ući u službene prostorije. Ista primjena je moguća i za privatne prostorije, ulazak u kuće, garaže, dvorišta pa čak i u automobile. Koristi ga kineski proizvođač automobila Byton – nakon prepoznavanja lica vozača i putnika podešavaju se sjedala, preferirana glazba itd.
