Iza tri slova www krije se nevjerojatno puno toga, ali nije dostupno svima
Ukoliko ste propustili naš članak o nevjerojatnom broju ljudi u svijetu koji su još uvijek offline, s obzirom da ovo čitate to može značiti samo jedno - vi ste online. Kako je krenuo taj online svijet?
Prije više od 30 godina, 12. ožujka 1989., Berners-Lee je nesvjesno upisao povijest postavljajući temelje onoga što će kasnije postati poznato kao World Wide Web. Radeći u to vrijeme u Europskoj organizaciji za nuklearna istraživanja (CERN), Berners-Lee je svojim kolegama podijelio rad pod naslovom “Upravljanje informacijama: prijedlog”.
U radu je predložio stvaranje umreženog hipertekstualnog sustava koji bi pomogao CERN-u da upravlja i dijeli informacije unutar njegove organizacije.
“Trebali bismo raditi na univerzalno povezanom informacijskom sustavu”, napisao je Berners-Lee u svom zaključku dodajući da bi “cilj bio omogućiti pronalaženje mjesta za bilo koju informaciju ili referencu za koju smatramo da je bitna. Rezultat bi trebao biti dovoljno privlačan za korištenje kako bi informacije potaknule povećanu upotrebu”.
Iako ovo zvuči kao otmjen opis interneta kakvog poznajemo, tek je sljedeće godine Berners-Lee skovao termin WorldWideWeb, u drugom prijedlogu čiji je koautor Robert Calliau, a koji je još uvijek bio usmjeren na znanstvenu zajednicu. U planu nije bila svjetska javnost.
Unatoč svom nazivu i očiglednoj sveprisutnosti, 32 godine od trenutka svog postojanja World Wide Web nije ni približno tako univerzalno dostupan kao što mu naziv sugerira. Prema posljednjim procjenama Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU), UN-ove agencije specijalizirane za informacijske i komunikacijske tehnologije, samo 63 od 100 građana svijeta koristi internet u 2021. godini, prenosi Statista.
Dok je pristup internetu u regijama kao što su Sjeverna Amerika i Europa postao roba za razliku od struje i tekuće vode, ljudi u manje razvijenim regijama često još uvijek nemaju pristup onome što je nedvojbeno postalo najvažniji izvor informacija našeg vremena.
To se očituje u činjenici da se penetracija interneta kreće od 90,3 posto u razvijenim zemljama do 57,1 posto u zemljama u razvoju i manje od 30 posto u najmanje razvijenim zemljama svijeta. 81 posto je postotak u Sjevernoj i Južnoj Americi, 87 posto u Europi, 61 posto u regiji Azija i Pacifik, 66 posto u arapskim zemljama, 82 posto u regiji s Rusijom i bivšim Sovjetskim republikama. U Africi pristup internetu ima samo 33 posto stanovništva, pokazuju podaci ITU-a.