Razlike između originala i kopije uvijek postoje, samo je pitanje koliko su vam bitne. Kad je riječ o ekranima, tada je to vrlo bitno
Prosječni korisnik svoj pametni telefon svaki dan dotakne više od 2.600 puta, kaže statistika. U to spada otključavanje ekrana kako bi se obavio poziv, provjerile poruke, provjerila vremenska prognoza, uključio alarm, provjerila e-pošta (nastavite niz)…
Pri svakom tom dodiru potencijalno postoji opasnost od pada telefona, a dogodi li se „bliski susret“ na hladnom betonu, za nemali broj njih slijedi odlazak u servis. U servisu ćete doživjeti blagi šok, nakon što vam kažu cijenu popravka. U ovlaštenom servisu!
Zatim se kod prijatelja raspitujete za popravak u neovlaštenom servisu. Možda se čak i sami usudite krenuti u popravak, nakon što naručite dio preko kineskog web shopa. Sve to na prvi pogled izgleda jednostavno, a Kinezi će vam uz novi ekran poslati i alat za promjenu ekrana.
Obje solucije – odlazak u neovlašteni servis odnosno samostalna zamjena u kućnoj radinosti daleko su povoljnije nego popravak u ovlaštenom servisu. Postavlja se pitanje zašto bi bilo tko napravio onaj „skuplji“ korak. Nije bez razloga ekran u ovlaštenom servisu 1000 ili čak 2000 kune, a u onom drugom slučaju 500 kuna. Ili 200 kuna, ako sami sve obavite.
Pametni telefoni su prepuni različitih senzora, a njima ne smije ništa smetati u radu. Recimo, proximity senzor odnosno senzor blizine ima funkciju isključivanja ekrana nakon što telefon prislonite uz uho. Ukoliko ekran nije kvalitetno napravljen (svjetlo se lomi pod nekim kutom, ne propušta dovoljno svjetla) tada vam proximity senzor neće ispravno raditi.
Događat će vam se da tijekom telefonskog razgovora poziv stavite na čekanje te nazovete nekoga drugoga. Ili pak prekinete poziv dodirom uha na onu crvenu tipku na ekranu. Ili pak telefon samo odgovori na pristiglu poruku, a u odgovoru piše: kljdslkdfjslk lkj slkdj asl. Da, to ste vi napisali sa svojim uhom. Niste vjerojatno niti znali da možete tipkati i s uhom.
Igrate li igru u kojoj je bitna preciznost dodira, a zamjenski ekran nije dobro kalibriran, zajamčen vam je gubitak u srazu s online prijateljem. Pri pisanju teksta po ionako sitnoj tipkovnici vjerojatno ćete pritiskati susjedno slovo od onog koje ste željeli. Iako vi dodirujete pravu poziciju, ali nešto nije dobro.
Padne li vam ponovo telefon s novim „zamjenskim“ ekranom, šansa da će preživjeti pad je daleko manja od originalnog. Možda će vam telefon pasti na parket, s visine manje od pola metra, ali puknut će. Ovdje moramo dodati jednu napomenu: nisu svi zamjenski ekrani loši, ali oni vam ne jamče 100 posto ispravan rad.
Možda vam greške koje će se javljati nisu niti bitne, bitno je da za 200 – 300 kuna imate novi ekran. Na vlastitu ruku. Ali, jednog dana ćete možda htjeti prodati vaš telefon. Nećete prodati originalan telefon nego će to biti poluproizvod.
Snimili ste odličan kadar – proljeće je, pčela je upravo sletjela na cvijet, kadar je savršen, ali ono što vidite na ekranu nije kao i ispred vaših očiju. Očigledno postoji problem s reprodukcijom boja, kontrasta, svjetline na vanjskom svjetlu. Nekako se to baš i ne vidi najbolje.
Jeste li primijetili i onaj mali zazor između ekrana i kućišta. Kao da tu postoji neki „propuh“. Da, zamjenski ekran nema uvijek dobre dimenzije nego može biti i kraći odnosno duži. Možda čak nije niti potpuno ravan. Moglo mu se nešto dogoditi i dok se transportirao iz Kine ili Indije. Ako niste platili dodatni „shipping“, zašto biste se čudili. Na kraju ćete shvatiti da ste uzalud potrošili tih 200 kuna jer ćete ipak morati kupiti drugi (ispravan) telefon. Ili posjetiti onaj prvi servis. Originalni servis. Možda je jedno od rješenja potražiti komentare drugih korisnika.